Zoran Kesić za N1: Osjećam se kao Aleksandra Prijović za siromašne

"Ja ne nazivam to stand-upom, iako poštujem stand-upere, zato što, za razliku od njih, koji znaju svoj materijal u pola noći da ih probudiš, ja stalno imam neke papire, stalno mijenjam svoj nastup. Zato što to što izvodim dolazi primarno iz novinarstva, iz moje radoznalosti da vidim gdje nastupam i što je tamo aktualno", rekao je Zoran Kesić na početku razgovora.

Dodaje kako je svaki nastup drugačiji.

"Nije mi isti nastup u Sarajevu, Zagrebu, Amsterdamu ili Beču. Tako da, ja to zovem priredbama, što meni nosi nostalgičnu konotaciju; na priredbi imaš pjesmu, priču, recitaciju, skeč, publiku. Ja to doživljavam kao jedinstveni događaj koji nikada nije isti."

Kesiću je nastup u zagrebačkom SC-u bio premijeran.

"Bilo je i prije pokušaja da nastupim u Zagrebu, ali menadžer koji mi je zakazao je rekao da slabo idu karte i da neće to proći. Sada smo napunili Kino SC-a, 1.100 Hrvata, osjećam se kao Aleksandra Prijović za siromašne."

Inspiraciju crpi iz stereotipa, iz nacionalističkih uzusa...

"Inspiraciju crpim iz stereotipa, oni su jako zahvalni za humor, a naše susjedne države obiluju stereotipima pa je zabavno zezati se s tim. Stereotipi počivaju na strahu od toga da nas susjedi ne napadnu - pa ako nas napadnu, da bar znamo kakvi su. Također, inspiraciju crpim iz nacionalističkih uzusa koji nas ukopavaju u naše dosadne, prežvakane rovove - Srbi, Hrvati, pravoslavci, muslimani - s tim se volim zezati, to volim rušiti, banalizirati. I iz aktualnih situacija: što se događa u Srbiji, što u Hrvatskoj, problemi koji su nam zajednički... Toga nam ne nedostaje."

"Događaji su luđi od naše sposobnosti da ih prokomentiramo. Nama novinarima satiričnog opredjeljenja nekada je stresno to što moramo objasniti razmjere laži koje nam se svakodnevno priređuju. To moramo na humorističan način obraditi, a to je samo po sebi banalno. To je jedna vrsta vrijeđanja inteligencije, lobotomije nacije. Materijala ima i viška", kaže Kesić.

"Ludilo je sada svjetsko"

Međutim, smatra da problemi koji zahvaćaju našu regiju nisu više unikatni.

"Nisu samo naše državice zahvaćene ludilom, ludilo je sada svjetsko. Tolika količina apsurda postala je globalna. Meni grije dušu to da nije samo kod nas apsurdno, osjećam se kao da sam dio svijeta. Jimmy Kimmel, Stephen Colbert, pa ako su oni, najmoćniji, ugrozili slobodu govora, što da onda mi mali očekujemo?"

"Mislim da treba strahovati. Autokracija, diktatura najmoćnijih ohrabruje naše male, lokalne Trumpiće, Putiniće i Xi Jinpingiće. Zadatak satire, onoga čime se mi bavimo, jest da ruši tu laž, da razotkriva tu masu bullshita. Osjećamo da imamo častan zadatak, jednu misiju ispravnosti i dobra."

Kratko se osvrnuo i na razliku između dvojice najpoznatijih srpskih čelnika, Slobodana Miloševića i Aleksandra Vučića.

"Milošević i Vučić su dosta drugačiji autokrati. Milošević se trudio održati privid funkcioniranja sistema, dok se Vučić ne srami prikazati da je on država: država to sam ja, poslije mene potop. Milošević se vrlo rijetko pojavljivao u medijima, a Vučić se vrlo rijetko ne pojavljuje u medijima. Dakle, različiti pristupi. Ali obmana, laž, manipulacija, to im je slično. Naravno, u Miloševićevo vrijeme bilo je teže: ratovi, sankcije, siromaštvo, možda je zato Vučić i dalje na vlasti: ljudima nije dovoljno loše."

Dopire li njegova poruka i do širih masa u Srbiji? Kesić smatra da dopire, iz jednostavnog razloga.

"Broj ljudi koji gledaju moju emisiju na televiziji je ograničen, na YouTubeu je znatno veći, ali vidim po reakciji tabloida da to dopire do ljudi. Kada kažemo nešto što baš iznervira ove na vlasti, oni dostave svojim poslušnim medijima da napadnu mene i emisiju, tako da vidim da i oni gledaju. Ja na osnovi svojih putovanja po Srbiji vidim, kako bi rekao političar, da mene narod voli. To je jako čudno, apsurdno jer, ako uzmemo da sam ja anti-Srbin, izdajnik, ja bih trebao odavno biti u zatvoru ili pokojan. To mi govori da je podrška vlasti isključivo iz materijalnih, financijskih razloga. To je paradoks u kojemu mi živimo."

Cijeli razgovor pogledajte u videu.